Biciklizam nažalost ima i svoju tamnu stranu zbog rizičnosti od povreda i smrtnosti kod čega sami biciklisti u većini slučajeva i nisu toliko krivi koliko vozači motornih vozila, nezaštićeni pružni prijelazi te cestovne prometnice neprilagođene njihovim potrebama.
Prevencija je osnovna mjera koju treba promicati.
Većina nesreća nastaje iz punog zdravlja. Odjednom ozlijeđene osobe ovise o drugima i vožnja bicikla više nije zabavna.
Nošenje kacige je neophodno. Istraživanja u S.A.D. su pokazala da nošenje biciklističke kacige smanjuje rizik ozljede mozga za 88 % i ozljede lica za 65 %, i usprkos toga samo 18 % biciklista ih nosi. Taj postotak je u Hrvatskoj nesumnjivo manji. U nekim su zemljama poput Nizozemske, Belgije i Njemačke, kacige obavezne. U Hrvatskoj vrijedi takav zakon za bicikliste na našim cestama. Kacige ne nosi čak ni svi motoristi. Kacige su obavezne na utrkama brdskog biciklizma, i vozači tih bicikala uz nekoliko cestovnih biciklista, su jedini koji ih nose. Ta činjenica treba biti promijenjena.
Treba početi s malom djecom. Učenje vožnje bicikla je veliki korak u dječjem životu. Bicikl, djetetovo prvo vozilo, je izvor ponosa i simbol neovisnosti i slobode. Ipak, prečesto su djeca ozbiljno ozlijeđena ili ubijena, kad se ne pridržavaju osnovnih pravila sigurnosti na biciklu. Dijete treba nositi kacigu na svakoj vožnji, bez obzira koliko kratka ili koliko blizu kuće ona bila. Mnoge se nesreće dešavaju na kućnim prilazima, nogostupima, biciklističkim stazama, ne samo na ulici. U biti, većina padova se desi u blizini kuće. Kaciga štiti dijete od ozbiljnih ozljeda i treba ju uvijek nositi. Nošenje kacige na svakoj vožnji pomaže djeci razvijanju navike nošenja. Kacigu treba nositi prilagođenu, na vrh glave tako da pokriva vrh čela. Ako je nagnuta previše unatrag neće zaštititi čelo. Kaciga je dobro pričvršćena ako se ne miče po glavi ili klizi prema očima kad je gurnuta ili povučena. Remen treba biti čvrsto priljubljen uz bradu. Malu djecu ne treba ostavljati bez nadzora dok se voze. Nikad se ne smiju nositi slušalice i slušati glazbu. Treba slušati promet. Mobilni telefoni su također nespojivi s vožnjom.
Na temelju navedenog slijedi nekoliko osnovnih i jednostavnih pravila koje bi trebalo naučiti djecu, no ne samo djecu:
- Uvijek vozi desno. Vozi u smjeru prometa, nikad suprotno. Automobili neće očekivati biciklistu iza zavoja ili brda.
- Uvijek pogledaj iza kad mijenjaš trake.
- Uočavaj opasnosti na cesti. Smeće, rupe i šljunak mogu uzrokovati gubitak kontrole.
- Stani kod svakog znaka stop i svih semafora. Budi posebno oprezan na raskrižjima.
- Uvijek signaliziraj lijevo ili desno kretanje. Za lijevo skretanje pogledaj iza, podigni ispruženu lijevu ruku i oprezno skreni. Za desno podigni lijevu ruku u obliku slova L.
- Kontroliraj bicikl. Nemoj krivudati ili naglo skretati. Vozači možda neće reagirati dovoljno brzo da te izbjegnu.
- Vozi najmanje jedan metar od parkiranih automobila. Netko bi mogao iznenada otvoriti vrata.
- Slušaj automobile koji ti se približavaju sa strane ili odostraga.
- Ne slijedi automobile preblizu, možeš biti u njihovom “mrtvom” kutu.
- Upoznaj prometne znakove i poštuj ih. Pametan biciklist se uvijek drži prometnih pravila.
- Uvijek budi spreman stati. Drži ruke na ili blizu kočnica.
- Fluorescentno zelena, žuta ili narančasta boja su dobar izbor za odjeću. Ako nosiš te boje, drugi biciklisti, motoristi, vozači auta i pješaci će te moći bolje vidjeti.
- Ne vozi noću, ako je neophodno nosi odjeću s prišivenim katadiopterima, (mačjim očima). Također moraš imati svjetla na biciklu.
- Ako je vani hladno, odjeni se u slojevima. Kad se ugriješ moći ćeš skidati sloj po sloj.
Osim ozljeda, dehidracija može uzrokovati poteškoće, pogotovo po toplom vremenu. Da bi se izbjegla, treba provjeravati frekvenciju i količinu urina. Dok oskudan, taman urin signalizira dehidraciju, velike količine svijetlog urina indiciraju dobru hidraciju.
Koliko treba piti? Neki biciklisti se ravnaju po osjećaju žeđi, ali istraživanja su otkrila da je žeđ nepouzdan indikator za prevenciju dehidracije. Znoj brzo isparava u vrućim, suhim ili vjetrovitim klimatskim uvjetima, pa je tada vrlo lako podcijeniti gubitak tekućine. Tekućinu treba uzimati redovito, bez obzira na žeđ. Redovito znači 0,75 litara tekućine svaki sat ili ako je vruće jednu litru na sat. Sa znojenjem se gube i elektroliti, pa je nadoknada čiste vode dovoljna samo ako vožnja traje najviše 1,5 sat. nakon toga treba piti posebno pripravljena pića. Ta su pića posebno pripravljena kao zamjena za izgubljenu tekućinu kod vježbanja, pa sadrže potrebnu količinu soli. Mogu se pripremiti i kod kuće dodajući pola čajne žličice soli u 0,75 litara vode, zatim tri do četiri čajne žličice šećera ili gotovih pripravaka za poboljšanje okusa.
Istezanje je vrlo važno. Pomaže tijelu da se pripremi za fizičke napore i prevenira tzv. ozljede prenaprezanja. Svaka grupa mišića i zglobovi nogu i leđa moraju biti istezani barem dvadeset minuta, prije vožnje, a bilo bi dobro istezanje provoditi i nakon vježbanja. Na taj način se poveća opskrba krvlju na spojeve između mišića i tetiva i tetiva s kostima i ligamentima pa su oni spremni za napor. To je vrlo važno jer su to najosjetljivija mjesta lokomotornog sustava.
Na kraju treba reći da alkohol nikad ne ide uz bilo koji oblik prometa. Na biciklu gdje je ravnoteža bit vožnje, konzumacija alkohola ima tragične posljedice. To je opće poznata činjenica, pa ju nije na odmet spomenuti.
Uredili:Tomislav Benjak, dr. med.Verica Kralj, dr. med.
Autori:Igor Bogović, dr. med.
Izvor: zdravlje.hr